
Deluje nevino, miriše božanstveno i krasi svaki dom, ali prema starim narodnim verovanjima – pojedine vrste cveća nisu samo dekoracija, već i nosioci skrivenih predznaka.
U folkloru i sujeverju, biljke su često imale dvostruko značenje: osim lepote, pripisivana im je i simbolika koja može uticati na energiju doma.
Ukoliko se, kako verovanja kažu, ne poštuju ili se pogrešno unesu u prostor, umesto harmonije mogu „doneti“ nemir, nesklad ili tugu.
Uvela ruža – simbol stagnacije
U narodnim pričama, uvelo ili trulo cveće nikada ne bi trebalo držati u kući. Smatra se da „skuplja“ negativnu energiju i donosi lošu atmosferu u dom. Veruje se da može uticati na raspoloženje ukućana, izazvati nesanicu ili porodične nesuglasice.
Posebno se kao loš znak tumači situacija kada cvet brzo uvene nakon što je unet u prostor, u narodnoj simbolici, to se smatra upozorenjem.
Jorgovan – lep miris, ali mračna simbolika
Iako ga mnogi vole zbog opojnog mirisa, jorgovan se u starim verovanjima smatrao biljkom koja ne bi trebalo da se drži u zatvorenom prostoru. Prema predanjima, njegov jak miris „privlači nesreću“ i otvara prostor za negativne uticaje. U nekim delovima Srbije postojalo je verovanje da jorgovan u blizini bolesne osobe može pogoršati stanje ili usporiti oporavak.
Kaktus u spavaćoj sobi – simbol distance
Kaktus se često povezuje sa zaštitom i snagom, ali u narodnim tumačenjima ima i drugo značenje. Smatralo se da njegova prisutnost u spavaćoj sobi može doneti emotivnu hladnoću i udaljavanje među partnerima. U nekim predanjima čak se verovalo da kaktus u toj prostoriji može uticati na nesklad u vezi i narušiti bliskost.
Crveni karanfil – emocije koje prelaze u sukob
Crveni karanfil u narodnoj simbolici često se povezuje sa jakim emocijama koje mogu prerasti u sukob. Posebno ako je poklonjen iz obaveze, a ne iz iskrene ljubavi, veruje se da može „doneti“ svađe i napetost u odnose.
Belo cveće – tiha simbolika prolaznosti
Ljiljani, bele ruže i narcisi u narodnim verovanjima imaju snažnu simboliku povezanosti sa duhovnim svetom. U nekim pričama se verovalo da noću mogu „privlačiti duše“, posebno ako su doneti bez dobrih namera. Ako se iznenada osuše, u starim tumačenjima to se nije smatralo slučajnim, već znakom da nešto „nije ostalo završeno“.


